leto je, baš je leto.
za nešto malo manje od 48h idem za barselonu opet.
rečenicu o uzbuđenju neću ni da pomenem.
pitao me kuzi da li sam kupila povratnu kartu, samo sam se kratko nasmejala, mislim da se odgovor podrazumeva nekako
kupim jednu doživotnu lol
srsly, da nema nekih ljudi ovde ostala bih zauvek, al bojim se da ne umem da zaustavim nedostajalicu, jača je od mene :S
pričamo danas o nekim udajama, ženidbama etc etc...konstatujemo kako je glupo biti married sa nepune dvadeset i dve godine i živeti taj obavezani život (which really is) a opet, mi smo se obavezali onog momenta kad smo se upoznali da ćemo se družiti celog života
simpatična kontradiktornost
jer sa tim ljudima zaista jeste tako
a srđan i ja smo pre neko veče razgovarali o tome kako ponekad imamo momente da nismo psihički prisutni dok smo u društvu jer nam se dešava levitiranje kroz neke naše dimenzije pa onda tako samo ćutimo a to ustvari nije klasično ćutanje i nije ti neprijatno zbog toga, automatski sam u svojoj glavi dodala još jednu istost koja je već postala neverovatna među nama
istosti su super čini se
pošto mi se to do sada nikad nije dogodilo (bar ne u tolikoj meri)
malo me je to plašilo na početku, sad je kul
ustvari sve vreme se sve prijatnije iznenađuješ a to ne može da ne bude strava
a danas sam i ofišli postala kraljica
:D
#ttk

kako smo se samo isprimali na tu terasu :D
Q